veljača, 2007  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2007 (6)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari On/Off

Opis bloga

UKRATKO:sve što me bude mučilo,patilo, i čime budem zaokupljala misli, sve će izaći na svijetlost dana.party

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
Free Web Site Counters
Free Web Site Counters

Ja u sporednom planu

Hm...što reći?! Pa ovako,imam 16god, živim..hm...da, u reklo bi se kući.
VOLIM: VIŠE OD SVEGA MOGA MALOG MEDU pravdu, istinu ma kako ona okrutno zvučala,
plesati, pjevati, paukove,
škorpione, geparde, plivati,
rukomet, svoju sobu,
svoje frendove iz razreda,
ruže,osobito žarko crvene,
pisati, učiti, školu, ali ne
kao instituciju, svoje
mjesto, peugeot, visinu,
adrenalin, motore

NE VOLIM licemjerje, iskorištavanje,
zle ljude zbog kojih smo
imali domovinski rat,
laž,rat,rasizam,mrave,
dvoličnost,većinu profesora,
ljudsku glupost, preseravanje
i nadmetanje, ljubomoru i zavist..
i NOGOMET,FUJ.
Ima tu još toga samo se ja više ne mogu sjetiti, a i istini na srce, kome bi se to toliko dalo čitat, imaju ljudi dosta i svojih problema, kud će još i moje.
Fascinira me i zanima sve što se ne može logički objasniti, ali nekako i ne želim otkriti što je tome nečemu uzrok, jer onda ne bi bilo toliko zanimljivo.
GL. OPUS:od domaćeg, pop, hip-hop, r'n'b, nekad i metal i rock, i klasiku, gospel, techno,sve sve, ok osim narodnjaka (ok slušam i to ali nekih 50) That would be it ;)

ponedjeljak, 26.02.2007.

Posvećujem Goranu koji mi daje snagu



Nemam pojma odakle da počnem, a da napišem nešto pametno, osima da jedva čekam subotu. Onda je mom Medi i meni 6 mjeseci, pola godine. Ne mogu vjerovati. Baš sam se danas s frendicom prisjećala prošle godine, 7 ili 8 mjesec, dok smo bile na bazenima. Pitala sam ju: ,, Što misliš gdje ćemo biti, i što ćemo raditi, slijedeće godine u ovo doba?''
Na to će ona meni: ,, Ti ćeš već sigurno imati dečka…''
A ja:,, Ma daj, jesi normalna? Ne vjerujem..''
A pogle me sad. Sad mi je dečko tako reći sve. Samo on zaista zna sve o meni, samo on, ono rođena mama ne vidi mi na licu kad sam plakala, a ja i on preko telefona znamo kako se onaj drugi osjeća . Inače prije njega sam imala samo 2 dečka i to ako se tako uopće može tako i nazvati! Nije da nisam mogla imati, jesam da sam htjela, a nisam. Kad se samo sjetim svih onih koji su htjeli biti sa mnom i koje sam ja mogla osvojiti… Ali uvijek mi je falilo ono nešto zbog čega ću se s tim dečkom osjećati posebno. A to ni jedan nije imao. Malo ću zvučati sad možda prepotentno, ali kontam si ja sad da ni jedan nije bio dovoljno dobar za mene, ali samo zato što sam htjela imati nešto više od samo mjesec i dva veze!! Često sam bila tužna što nemam dečka, osjećala sam se usamljeno, ali jednostavno sebi nisam, niti htjela, niti mogla, niti željela dopustiti, da zbog samo trena slabosti, o što se meni baš u tom trenu ljubilo i imalo dečka, da se pretvorim u fuficu. Osobom koja će pogaziti ono najsvetije što ima, ponos, poštenje i možda ne preko noći, ali nakupi se to, postati lakom ženskom i izgubiti čast. Kad se samo sjetim koliko sam noći proplakala i bila u depresiji što nemam dečka. Mada sam i onda znala da radim ispravno, a sad vidim i osjetim da mi se takav stav i način razmišljanja isplatio. Da se razumijemo, nije mene briga za tuđa mišljenja i naklapanja, ali ipak imam ponosa i poštujem samu sebe. Želim zahvaliti Bogu što mi je dao dovoljno snage, i strpljenja, (i što je uvijek bio uz mene, čak i kada ja toga nisam bila svjesna) da to sve prođem i pronađem svoju veliku ljubav života, moga Gorana. Želim zahvaliti Bogu, a i samoj sebi što sam se ponijela razumno i promišljeno, baš u situacijama koje su bile ključne za moju budućnost. Tj. Glupa mi je prevara. Imala sam priliku prevariti i komotno sam mogla jer nam je veza već bila na kraju i nije mi se više sviđao, ali nisam. Ne zbog njega, da je zbog njega, napravila bi to bez i pol beda, zbog sebe. On je mene varao, puno puta, nisam znala, doznala sam tek godinu dana nakon prekida. E pa ako si ti već govno od čovjek, ne moram i ja. Nisam tako slaba i ne spuštam se na tu seljačku razinu. Ne odnosi se to samo na dečke, nego i na cure. Žalim sve koji su takvi, ne želim soliti pamet, samo se zapitajte kamo to vodi… jer…
NI JEDAN ČOVJEK NIJE DOVOLJNO BOGAT DA KUPI SVOJU PROŠLOST!!!



| komentari (4) | print | # |

utorak, 13.02.2007.

Žalosno je što neke stvari više ne mogu podijeliti sa svoje dvije best frendice (barem su to prije bile, sad više nisam sigurna je li to i jedna od njih dvije). Uglavnom, ako nekom ne kažem, puknut ću-sad će za ovo znati pola nacije, ili barem samo oni koji ovo budu čitali-uglavnom, sve je počelo time da sam ja svom dečku nešto htjela pokloniti, i šta ću, kako ću, ajd uhvatim se nacrtati mu nešto. Nacrtala sam, bio je oduševljen, kao i njegovi starci doma. Tražio me da mu nacrtam još jednu da nam njegov tata-koji radi reklame i postavlja plakate- od toga napravi veliku naljepnicu. Napravila sam još dvije verzije, jednu crno-bijelu, i jednu u boji. Jedna pored druge su bile kao kraljević i prosjak. Njegov tata je to odnio na posao i kada je to vidjela njegova šefica, oduševila se i pitala može li to biti sada njihov zaštitni znak za firmu. Na to je moj dečko rekao da ćemo se dogovoriti, ali da mi moraju za to platiti, ali da se tu ne radi o samo1 000kn, već oko 10 000-15 000kn. I na to je šefica rekla ok, nema problema, dogovorit ćemo se. Ali i to nije sve, čak bi mi i bili u stanju platiti faks, da ga što prije završim. I tako sad ja ovih dana čekam konačan ishod ovoga svega… joj ljudi, drž' te mi palčeve da mi lova "sjedne na račun"!rolleyes



| komentari (8) | print | # |

subota, 10.02.2007.

Htjedoh podieliti s vama....

kažu da su se voljeli. Bio je puno stariji od nje i kad su mu rekli da će joj upropastiti budućnost, rekao je da ju napušta.
Molila ga je... plakala... rekao je da će pisati


PRVO PISMO: stiglo je nekoliko dana kasnije nakon njihovoh rastanka. Pisao joj je da mu je teško, užasno teško bez nje...

DRUGO PISMO: stiglo je tjedan dana nakon njihovog rastanka. Pisao joj je da mu je još teže bez nje, ali se uspio nasmijati jednom divnom, sunčanom danu...

TREĆE PISMO: stiglo je nakon mjesec dana. Pisao je da vrijeme čini svoje i da se često smije.

ČETVRTO PISMO: stiglo je godinu dana nakon njihova rastanka. Pisao je da je vrijeme učinilo svoje, da se stalno smie, i da je dobro što su se rastali, jer da su ostali zajedno, smatrali bi ih za oca i kćer..

NJEGOVO POSLJEDNJE PISMO: stiglo je nakon 5 godina. "Ti ćeš mi sigurno oprostiti, što sam se ubio 2 dana nakon našeg rastanka, jer nisam mogao živjeti bez tebe, volio sam te više od svega... i drugi su tako htijeli, i tako je moralo biti. Sva pisma koja si dobila, pisali su ti moji najbolji prijatelji, da bi lakše preboljela rastanak..."



| komentari (11) | print | # |

ponedjeljak, 05.02.2007.

Još jedan dan za mnom

još jedan dan prođe, ne u cijelosti, ali kad dođem iz škole najteži dio je gotov. Pa danas i nije bilo tako loše, vidjela sam svoju jedinu, veliku ljubav, joj mili Bože kako mi fali...no e majke mi, dođe mi da ubijem one tamo koji su ukinuli simpa unlimited, dnevno smo pričali najmanje 3h, preko moba, a sad... šmrc. Kako je bilo, još je sad i dobro. Naime, moji su starci alergični na dečke, ovu vezu sam tajila 3 mjeseca, planirala sam im reći za novu, da mi ne kvocaju s kim ću bit i hoću li uopće moći ići, ali pošto su nas na godišnjem koncertu KUD-A zajedno vidjeli stric i strina, i to još kako se ljubimo (a oni smatraju da je pogriješka vrijedna vješanja), pošto je stara znala,m morala sam onda starom reć ranije. Odlučila sam poslije polnoćke. Ali on je to već znao pošto mu je mama nekoliko sati ranije rekla. Ma neam pojma osjećala sam se šugavo tih dana. Kao da sam u nekom zatvoru, ali nema ni najmanje rupe kroz koje prolazi svijetlo kao nada za spas.To su mi prvi praznici koje bolje da nismo imali, fuj grozan neki osjećaj. Ma ok, sve bi bilo dobro da im za to nije rakao moj bratić koji u tom KUD-U svira (moja ljubav pleše tamo) i oji je strašno ljubomoran i izgleda da me želi samo za sebe, i rekao je da će napraviti sve samo da ja i moj mali više ne budemo zajedno-ALI NAM NITKO NIŠTA NE MOŽE!!!-uz njega tu je još i od malog bivša koja je luda za njim, i pola grada ženskih koje ga opsjedaju, ali doslovno to mislim. Boli me što puno ljudi ne vjeruje i misli da je on tipičan dečko da će prevarit.E pa nije tako, uprao suprotno to ne može napravit jer je njega svaka cura prevarila, a fala Bogu bio je ženskar.. prije. LJudi nemaju pojma kakav je on prema meni. POšto imam konzervativne starce, izlazim samo petkom i to ako. Zna me nazvat u petak i pitat jel se možemo vidjet,ako ne, neće nam biti svejedno, ali dobro. Inače (znam po iskustvu) dečki, ono, ako se ne viđamo bar 5x na tjedan gotovo je s nama.UGLAVNOM, HTJELA BIH SVIM CURAMA KOJE IMAJU TAKO GLUMPAVE STARCE KAO I JA I KOJE NE VJERUJU U LJUBAV, BITI NEKA PODRŠKA. MOLIM VAS KO KOD DA OVO BUDE ČITAO, A IMA NEKIH PROBLEMA, SLOBODNO NEKA MI SE OBRATI, I UVJERAVAM VAS, IAKO SE SVE ČINI TAKO CRNO, KAO U NAJCRNJOJ NOĆI, IPAK POSTOJI SVJETLO NA KRAJU TUNELA, KOJE ZASIGURNO NIJE SVJETLO JUREĆEG VLAKA KOJI KREĆE PREMA VAMA!!!!!!!!!! Ostajte mi pozdravljeni..party



| komentari (3) | print | # |

četvrtak, 01.02.2007.

Sranje u koloru

Pa, malo sam razmišljala, ovaj blog mi je neka vrsta ispušnog ventila a i iskreno trebam nečije mišljenje sa strane. Evo ovako... imam tzv best frendicu koju dečko laže i ona to zna sad kad joj je priznao ali sam za sve to postala ja kriva, jer sam joj za to sve rekla a on je blaženi djevac u njezinim očima. Mislim ljudi stvarno mi nije jasno šta se to događa općenito na svijetu. Ne želim glumiti žrtvu, ali ispada kao da sam ih pokušala rastaviti, a ja se samo brinem za nju jer su već zaručeni, i planiraju se vjenčati, a on je ovisam o kocki i svaki vikend je pijan, čak i krade novac za kocku, mislim stvarno neznam. Ali ne želim se više petljati, neka bude kako mora, samo se nadam da me kasnije neće okrivljavati zašto joj nisam rekla. help people, please



| komentari (8) | print | # |

Za početak

Eh, kako li da počnem,kao bi mi sad učeni i razumni ljudi rekli od početka. E baš nekako i ne bih znala gdje je to. Anyway, tak malo tu neš na kompu i jednostavno me"puklo" i eto napravi si blog. Znam da nije neka velika stvar ali opet baš sam neneko happy zbog toga, ali i mali u bedari što znam da imamo za sutra učit a nisam knjigu ni vidla, a ne još otvorila. I što će kao malo doć veliki račun ali nema veze. Tak ako se to sve spoji jedno s drugim, nenako mi je svejedno. Jedino čega sam još svjesna je to da tipkam po ovoj tastaturi.



| komentari (0) | print | # |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.